Jedna je tačka u mom svemiru,
na tom večnom tkanju svega i svuda, u nekom mraku gde svetlost luta,
koja nosi njeno ime. Sakrivena.
K’o zavera čuvana,
velovima tajni obmotana,
skoro nevidljiva…
Otkriva se kad zažmurim, kad mrak me hvata…
I nek traje tren tek, samo treptaj jedan, makar pola uzdaha, nek je opsena željom zazvana, neka je i beskrajem odlutala, večno je svetlo za moje tame.
Ta jedna tačka, za sve moje dane…